AKCENTOVANJE
Na svakoj grčkoj višesložnoj reči iznad samoglasnika stoji akcenat ’ koji nam pomaže da zaključimo koji je slog u reči potrebno naglasiti, i tako nikad nismo u dilemi kako se određena reč izgovara.
Nekoliko pravila akcentovanja
1. Sve višesložne grčke reči se akcentuju ukoliko su napisane malim slovom
εγώ – ego, μαμά – mama, αστέρι – asteri
2. Ukoliko je reč napisana samo velikim slovima, ona se ne akcentuje
ΑΘΗΝΑ, ΘΕΣΣΑΛΟΝΙΚH, ΚΑΒΑΛΑ, ΠΡΟΣΟΧΗ
3. Ukoliko je u pitanju reč koja počinje velikim slovom, i baš je to slovo potrebno akcentovati, akcenat se u tom slučaju stavlja ispred, a ne iznad slova
Έλληνας
4. Ima i jednosložnih reči koje se akcentuju iz razloga što postoje iste takve bez akcenta s drugačijim značenjem
που/πού, πως/πώς, η/ή
5. Ukoliko se posle imenice nađe lična zamenica i postoji mogućnost da se pobrka sa prisvojnom,
akcentuje se
ο πατέρας μού είπε
= otac MI je rekao (a ne – MOJ otac je rekao)
η μαμά σού πήρε δώρο
= mama TI je kupila poklon (a ne – TVOJA mama je kupila poklon)
6. U rečima koje sadrže diftonge, ukoliko je diftong naglašen, akcenat se stavlja na 2. samoglasnik
εύ, αύ, αί, εί, οί..
7. Ako je ipak potrebno odvojiti ova dva samoglasnika i izgovoriti ih zasebno, iznad drugog stavljamo dijarezu ¨
ευρωπαϊκός, λαϊκή, τρόλεϊ..
8. Budući da se u grčkim rečima akcenat uvek nalazi na nekom od poslednja 3 sloga, ukoliko se iza reči koja je akcentovana na 3. slogu otpozadi nađe zamenica (uglavnom prisvojna), dodaje se akcenat i na poslednji slog i u izgovoru se čuje taj drugi akcenat
το αυτοκίνητό μου, το τηλέφωνό σας, περίμενέ με!
9. Postoje reči koje se mogu akcentovati i naglasiti na dva načina pri čemu su oba načina ispravna
hvala puno na objasnjenju! Pravila mi sve vise postaju jasnija
Drago mi je. 🙂 Puno pozdrava!! 💙