O jeziku

Резултат слика за ελληνικη γλωσσα

Grčki jezik pripada grupi indoevropskih jezika.

Razvoj jezika može se podeliti na 3 glavne faze: starogrčki, vizantijski i savremeni grčki jezik.

Stari Grci koristili su različite dijalekte, pa su tako, prema zvaničnoj istoriji, Spartanci govorili dorskim dijalektom, Atinjani atičkim, Jonci jonskim, Makedonci makedonskim i td. S obzirom na to da te razlike u govoru nisu bile značajne, svi stari Grci su mogli međusobno da se razumeju i sporazumevaju.

Oko 300. god. pre n.e. nastaje Koine, tzv „zajednički jezik“ koji se razvio uglavnom iz atičkog dijalekta i govorili su ga ljudi koji su bili nastanjeni na svim prostorima koje je osvojio Aleksandar Makedonski, pa se može reći da je bio svojevrstan internacionalni jezik onog doba. Zajednički jezik ostao je u upotrebi do 300. godine n.e i često se naziva „grčkim Novog zaveta“.

Nakon Aleksandra i helenističkog perioda, jezik nastavlja da se menja. Koristio se kao „lingua franca“ u Rimskom carstu, a nakon pada carstva i podele na zapadno i istočno, postao je zvanični jezik Istočnog rimskog carstva. Mnoge reči iz vizantijskog perioda sačuvane su do danas i u upotrebi su u savremenom jeziku, a jezik koji se koristio nakon pada Carigrada, pod otomanskom okupacijom ne razlikuje se mnogo od današnjeg „novogrčkog“ jezika.

Učeni ljudi 18. veka pokušali su da „iščiste“ jezik od stranih elemenata, i to je dovelo do problema koji je poznat pod nazivom „jezičko pitanje“. Narod se podelio na 2 struje: one koji su pisali tzv „prečišćenim“ jezikom (na grčkom – καθαρεύουσα), koji su Grci smatrali veštačkim i one koji su pisali na narodnom jeziku (na grčkom – δημοτική), jeziku kojim su govorili. Mnogo godina vođena je borba između ove 2 struje, koja je prerasla i u politički sukob, da bi na kraju 1978. Narodni jezik (Dimotiki), postao zvanični jezik Grčke.

_______________________________

P I S M O

Grčki ALFABET od 24 slova, koristi se u istom obliku od 9. veka pre nove ere. Prema zvaničnoj istoriji nastao je modifikacijom feničanskog pisma i smatra se najstarijim alfabetom, koje je, uz manje ili veće izmene, u upotrebi u kontinuitetu.

*Zanimljivo je da Grci iznad svakog naglašenog sloga stavljaju akcenat.

Više o alfabetu: https://grcki.com/alfabet/

i akcentovanju: https://grcki.com/akcentovanje/
________________________________

G R A M A T I K A

IMENICE – kao i u srpskom i drugim indoevropskim jezicima, imenice se menjaju kroz PADEŽE (nominativ, genitiv, akuzativ i vokativ), TRI RODA (muški, ženski i srednji) i DVA BROJA (jednina i množina).

U grčkom jeziku, za razliku od srpskog, postoje ČLANOVI koji prate rod, broj i padež imenice uz koju stoje. Određeni član ima jedninu i množinu, a neodređeni samo jedninu.

LIČNE ZAMENICE se menjaju po licu, broju, padežu i rodu i imaju naglašen i nenaglašen oblik.

PRIDEVI se slažu sa imenicom koju opisuju, u rodu, broju i padežu i imaju komparativ, superlativ i apsolutni superlativ koji se dobijaju dodatkom određene rečce ili sufiksa.

GLAGOLI su u grčkom kombinacija OSNOVE i NASTAVKA koji određuje lice, broj, vreme, vid, glagolsko stanje. Menjaju se po licima (3) i brojevima (2). U savremenom  grčkom postoje aktiv i pasiv koji obavlja funkciju pasiva, ali ima i povratni karakter. Ima sadašnje vreme, 4 prošla (aorist, perfekat, imperfekat i pluskvamperfekat) i 3 buduća vremena (futur trajni, futur trenutni i svršeni futur). Ne postoji infinitiv.

 

 

 

 

 

Casovi grckog

Leave a Reply

Your email address will not be published.